Yuku free message boards

Ivan Mikleniæ

"Ne bojte se!"
Govoreæi na misi o 60. obljetnici partizanskog i komunistièkog zloèina u Maceljskoj šumi u nedjelju 5. lipnja, kardinal Josip Bozaniæ snažno je poruèio: "S ovoga mjesta obilježenog patnjom brojnih žrtava i mržnjom krvnika želim poruèiti da u ovoj zemlji i u ovome narodu ima toliko dobrih ljudi i toliko dobrih moguænosti da svi skupa imamo pravo s nadom i optimizmom gledati u buduænost. Ne smijemo dopustiti da naš vidokrug buduænosti bude sužen i oslikan mraènim bojama niti pak zasnovan jedino na neèijim izvješæima i procjenama. Ovo je trenutak kad bi našom domovinom snažno trebala odjekivati ona Kristova rijeè tako draga Ivana Pavlu II: 'Ne bojte se!' Ne bojte se, narode moj, ne bojte se. Jedini pravi gospodar povijesti je Bog. On je izvor naše snage, vjere i nadanja. Stoga jedino na tome temelju želimo graditi svoju buduænost, jer jedino Božja rijeè ima neogranièeni vijek trajanja nasuprot svim ovozemaljskim projektima i tvorevinama." Te kardinalove snažne rijeèi ohrabrenja zaslužuju osobitu pozornost osobito vjernièke, ali i cjelokupne hrvatske javnosti, jer su izreèene na krvlju nevinih posveæenome mjestu i u hrvatskom povijesnom trenutku koji je oznaèen s obzirom na meðunarodnu zajednicu višestrukim nejasnoæama, a s obzirom na domaæe prilike brojnim razlozima za zabrinutost.
Visoka službena hrvatska politika i danas igra na samo jednu - europsku kartu, na rješavanje svih svojih problema kroz integraciju u Europsku uniju, a veæ su dvije na odreðene naèin kljuène države na referendumima odbacile Ustav EU-a, koji su istodobno neke zemlje veæ i ratificirale u parlamentima - a što oèito znaèi da se u Europi, upravo u Europskoj uniji kojoj Hrvatska teži, poèela dogaðati nova podjela. Pritom je posebno znaèajno da neslaganje europskim ustavom nisu oèitovale tek vladajuæe garniture nego graðanske veæine primjereno i dostatno zastupljenoga cjelokupnog biraèkog tijela francuske i nizozemske nacije. Projekt Europske unije, kao ljudski projekt, suoèava se danas s prvom velikom krizom, premda je i ranije bilo a ima i danas pokazatelja da graditelji tog projekta nisu uvijek principijelni, dosljedni i pravedni. Jedan od takvih pokazatelja, što se posebno tièe Hrvatske, svakako je nevjerojatan stav da se jedna sasvim odreðena politièka interesna skupina oslanja, i to u ime cijele EU - jer joj druge politièke skupine to toleriraju, ne na stav institucije - pa bio to i Haški tribunal, nego na stav i procjene jedne osobe - glavne haške tužiteljice, koja veæ po naravi svoje službe mora što teže optuživati i što više zahtijevati a da je za njene optužbe, zahtjeve i procjene, bili oni objektivni ili ne, nitko ne može pozvati na odgovornost. Premda je takvo postavljanje EU-a prema Hrvatskoj, kardinal Bozaniæ potpuno je u pravu kad kaže: "Ne smijemo dopustiti da naš vidokrug buduænosti bude sužen i oslikan mraènim bojama niti pak zasnovan jedino na neèijim izvješæima i procjenama." Naime, sudbina naroda, pa èak ni sudbina države, nikada ne može toliko ovisiti o pojedincima, politièkim garniturama ni politièkim opcijama, niti o politièkim odlukama jer život i èovjeka pojedinca i naroda i nacije je neizmjerno više od svake politike, a jedini pravi gospodar života ipak nije èovjek, ma kako moæan bio ili ma kako se moænim pravio, nego Stvoritelj svijeta i života - Bog jedini. Toga bi trebali biti svjesni i najodgovorniji hrvatski politièari, bez obzira na njihovo osobno (ne)vjersko uvjerenje, kako se nikada ne bi spuštali ispod razine ljudskoga i narodnoga dostojanstva koje je jednako za sve ljude i sve narode.
Svima je jasno da mnoge pojave u današnjem hrvatskom društvu pobuðuju zabrinutost - a osobito one pojave koje oèituju nastojanja za razaranjem ili umanjivanjem svega što je stvarno opæe dobro hrvatske nacije. Meðu tim brojnim pojavama potrebno je vrlo precizno razlikovati što je isprazno politièko - ono što se nameæe, nadima i promovira - a zapravo je slièno zapaljenoj slami od koje ništa ne ostaje, od onoga što može stvarno ugroziti život, ugroziti dostojanstvo, slobodu, opstanak i buduænost èovjeka i naroda. Teško je ovoga èasa prešutjeti i ne upozoriti npr. na neèuveni vandalizam nepoštivanja jedinstvenog, tragedijom i patnjom izgraðenoga Zida boli u Zagrebu, spomenika izvorno hrvatskoga, kakva bi kao zjenicu oka èuvala, kad bi ga u svojoj patnji imala, svaka nacija koja drži do svoga dostojanstva. Doista je bolno što odreðene politièke snage žele i spomen na hrvatsku patnju odstraniti iz normalne ljudske sredine - na groblje. Još je teže prešutjeti pojavu svjesnog razaranja obitelji, etike i ljudskoga dostojanstva, uvoženjem problema da bi si pojedinci mogli osigurati sinekure, ili èinjenicu da se ništa ne poduzima protiv sve rapidnijeg izumiranja hrvatske nacije.
Usprkos velikim razlozima za zabrinutost - kako je poruèio kardinal Bozaniæ - i dalje treba oèuvati povjerenje u život, u buduænost, u svoj narod, u ljude od najstarijih do najmlaðih. Da bi se moglo oèuvati to povjerenje, veoma je važno što se dogaða u malim sredinama, na tzv. lokalnoj razini. Ovih dana konstituiraju se tijela lokalnih i pokrajinskih vlasti i mnogo je važnije od toga kakve æe se koalicije složiti hoæe li te nove lokalne uprave stvarno povesti brigu da po svim mjestima zaživi sloga, prihvaæanje, suradnja, susretljivost, promicanje dostojanstva svakoga èovjeka, poticanje, a ne gušenje, poduzetnièke inicijative i obrazovanja, skrb za oèuvanje kulturne baštine te za novo kulturno stvaralaštvo... Ostvare li se na toj lokalnoj razini, temeljni uvjeti za životno zadovoljstvo i prosperitet ljudi, a pritom je velika i važna uloga i župnih zajednica, puno æe manje znaèiti negativnosti tzv. visoke domaæe ili meðunarodne politike kao i medijske manipulacije kojekakvih "latinica" i drugih kuhinja.