Yuku free message boards

Predsjednik Niko Soljic nagradjuje Radovana Smokvinu iz Svicarske, poznatog tajkuna i tuzitelja Hrvata!!!
Sada znamo sto treba raditi da se dobije neko priznanje - opljackaj cim vise, usput tuzi svakog koji neda Gotovinu.

Nestali su i tekstovi o tajkunu Radovanu Smokvini, a to necemo dozvoliti da se ne zaboravi sto je taj ustanju napraviti.

Radnici rijeèkog «Automotora» preuzeli poduzeæe kojim je vladao lažni vlasnik
Mali dionièari pobijedili tajkuna
Arena 1999., Piše Damir Konestra

Radovan Smokvina predatavljao se vlasnikom iako ima samo 22 posto dionica, a za njegove vladavine tvrtka je zadužena za više od 2 milijuna maraka

Rijeèki «Automotor» bio je izuzetno uspješna tvrtka u kojoj je u najboljim godinama poslovanja, nema tome ni deset ljeta, radilo 135 zaposlenih. Specijalnost im je bila trgovina rezervnim dijelovim za automobile, a bili su i jedan od prvih ovlaštenih servisera za «Citroenove» automobile. Tvrtka je imala 12 trgovina diljem Hrvatske, poslujuæi uspješno i s inozemstvom. Poèetak rata u Hrvatskoj, zatekao ih je u jeku pretvorbe, tijekom koje su mali dionièari, zaposleni djelatnici firme, upisali veèinski dio dionica. A onda su se vrtoglavo poèeli nizati problemi. Prvo su kasnile plaæe, zbog èega su uposlenici štrajkali. Na èelo tvrtke postavljen je, zaposleni kažu niodkuda, Brian Dinter, koji je odmah prodao dio nekretnina kupljenih u zlatno vrijeme poslovanja. Ubrzo se otkrilo da je direktorovo ime zapravo Goran Milanoviæ, koji je zbog srpskog porijekla ime promijenio u Briam Dinter. Èovjek koji se u poduzeæu što je sve više tonulo u gubitke – nije uopæe pojavljivao. Iz godine u godinu bujali su gubici, a svaka nova uprava poduzeæe je još dublje gurala u propast. Danas «Automotor» ima samo 24 djelatnika od 12 trgovina rade još dvije, a servis je izgubio «Citroenovu» koncesiju. Djelatnici su posljednju plaæu primili u siejènju 1997. godine!

Nakon Dintera ili Milanoviæa, na mjesto direktora došao je jedan od djelatnika «Automotora», Slaven Poropat. Ostao je vrlo kratko, a onda se odnekud iz Švicarske pojavio Radovan Smokvina. On je kupovao dionice malih dionièara, mora se priznati, po realnoj cijeni. Tvrdio je da je upisao više od 50 posto vrijednosti tvrtke koja je na poèetku privatizacije bila procijenjena na milion i pol maraka. Kao veèinski dionièar Smokvina je postavio svoga direktora Daniela Perhata. I tada poèinje naglo propadanje firme, gomilaju se štetni ugovori i nerazumni poslovni potezi – govori nam novoimenovani v.d. direktor «Automotora» Ivica Èavar, svojedobno i sam djelatnik «Automotora» i još uvijek jedan od njegovih malih dionièara.

Vlastitoj tvrtki naplaæuje dug
Smokvina je «Automotorom» poèeo vladati potkraj 1993. godine. Poduzeže je tu godinu završilo sa 800 tisuæa kuna gubitka, a 1994. godine sa 1,2 milijuna kuna gubitka. U prvoj je godini vladavine Smokvine i Perhata «ostvarilo» rekordnih 2,4 milijuna kuna gubitka! Zaposleni su otpuštani, poslovni prostori zatvarani, a «Automotor» je poèeo uvoziti i prodavati robu kakvu nikada nisu imali na svojim policama.

Naime, pod izlikom dokapitalizacije, Smokvina je iz inozemstva, od desetak dobavljaèa, od kojih mnogi imaju samo adresu ili poštanski pretinac na poštama diljem Europe, poèeo uvoziti televizore, perilice za rublje, zahodske školjke i druge sanitarije.
Istodobno, u autoservisu nisu imali najnužnije dijelove za popravak vozila, a na policama trgovina s rezervnim autodijelovima skupljala se pauèina! Prema fakturama koje je novi Nadzorni odbor pronašao, uvozili su valjda najskuplju robu koja se mogla naæi u Europi, obiène zahodske školjke plaæane su kao da su od zlata, a «Fiatove» dijelove i automobile, jer poèeli su trgovati i automobilima, «Automotor» nije dobavljao izravno iz Italije, nego preko dobavljaèa u Engleskoj! Rijeè je, naravno, o «off shore» kompaniji koja ima samo poštanski pretinac na jednoj pošti u južnoj Engleskoj!

Temeljem tih uvoznih poslova i nenaplaæene prodaje u Hrvatskoj, jedno nam poduzeæe iz Dalmacije duguje 300 tisuæa kuna. «Automotor» se zadužio za oko pet milijuna kuna. I sada dolazimo do glavnog iznenaðenja. Kao jedini vjerovnik pojavljuje se Radovan Smokvina, odnosno predstavljao se kao zastupnik desetak inodobavljaèa, tako da dugovanja raznim tvrtkama od «Automotora» potražuje Radovan Smokvina. Trenutno «Automotor» duguje 1.439.428 mmaraka! A nedavno smo otkrili najveèu prijevaru – Smokvina, koji se predstavljao veèinskim vlasnikom, posjeduje samo 22 posto dionica tvrtke – kaže Èavar, predstavnik malih dionièara koji je u njihovo ime u suradnji s Fondom za privatizaciju pokrenuo akciju preuzimanja «Automotora».

Fond na strani zaposlenih
I naposljetku je agoniji došao kraj. Hrvatski je fond za privatizaciju, nakon otkriæa da Smokvina ne otplaæuje dionice, preuzeo dio neplaæenih dionica i postao drugi vlasnik «Automotora» po velièini svoga dionièarskog portfelja.

Najveèi su vlasnici i dalje mali dionièari koji imaju 46 posto vlasništva, slijedi ih HFP sa 29.16 posto udjela, pa Smokvina koji je uspio platiti samo oko 22 posto dionica, a ostatak otpada na «Autotrans». Nakon što je HFP stekao dio vlasništva u tvrtki koja je u prvom krugu bila potpuno privatizirana, zatražili su saziv Skupštine dionièara, kako bi mogli postaviti svog èovjeka u Nadzorni odbor tvrtke. I tu se poklopio interes Hrvatskog fonda za privatizaciju i malih dionièara, jer Skupština dionièkog društva nije se sastajala od 1995. godine, od vremena kada je kontrolu nad firmom preuzeo Smokvina.

Skupština «Automotora» nije, meðutim, bila sazivana tijekom 1996. godine, tako da nije mogla raspravljati o rezultatima poslovanja društva u protekloj godini, a nije sazvana ni tijekom 1997. godine, pa nije bilo rasprave ni o poslovanju u 1996. godini. Prije mjesec dana sazvana je Skupština i tada je došlo do utvrðivanja novog rasporeda vlasništva i izbora novog nadzornog odbora u kojem su sada tri predstavnika malih dionièara, jedan predstavnik Fonda i Radovan Smokvina....

U rijeèkoj ispostavi Fonda neslužbeno saznajemo da su dva puta pismeno i nekoliko puta usmeno, tijekom 1997. godine od Radovana Smokvine tražili sazivanje Skupštine dionièara, ali svaku put uzaludno. Tek kad su se njihovu zahtjevu prikljuèili i mali dionièari, Smokvina više nije mogao uzmicati. Mali dionièari napokon su preuzeli kontrolu nad «Automotorom», formirali Nadzorni odbor u kojem æe njihovi predstavnici imati veèinu i poèeli rašèišæavati nagomilane nepravilnosti i nesavjesnosti u poslovanju. Policijska istraga koja je takoðer u tijeku, pokazat æe je li u razdoblju uništavanja «zlatne kokoši», kako su neki zvali «Automotor», bilo i kaznenih djela.

U «Automotorovu» servisu na Zametu još je samo nekoliko vrhunskih mehanièara. Kažu nam, snalaze se za život, a jedan veli – naš je posao u našim rukama, pa iako ovdje radimo osam sati besplatno, ipak i dalje nešto radimo. Onda barem popodne, u svojoj garaži, zaradim u fušu za kruh i mlijeko.

U «Automotoru» sam od 1968. godine – govori nam voditelj servisa Ivan Poropat. – Ravno iz školske klupe došao sam u ovaj servis. Nekad smo se ponosili našim poduzeæem, imali smo bolje plaæe nego direktoru u nekim drugim poduzeæima. Sami smo stvorili ovo poduzeæe, a sada smo na prosjaèkom štapu. Ja sam zadnju plaæu primio u sijeènju 1997. godine, supruga radi u «Brodomaterijalu» i ne sjeæa se više kada je primila cijelu plaæu. I što da vam dalje govorim. Jedina nam je nada da nekako podmirimo dugovanja koja su nam «natovarili na leðe» i da krenemo od nule. Od 1973. bili smo ovlašteni servis «Citroena», imali smo trgovinu i servis «Tomosa», sada smo i zaboravili na to. Ali zato još uvijek plaæamo kredit za ureðenje jednog poslovnog prostora, koji smo ne tako davno ustupili drugome, dok su k nama dolazili šleperi iz Švedske sa WC školjkama i veš-mašinama! – s mnogo gorèine u glasu govori nam Poropat.

Osim što je njihova tvrtka optereæena sa 1.4 milijuna maraka duga, koji æe ni krivi ni dužni morati platiti djelatnici i mali dionièari «Automotora» moraju «nositi» još jedan križ. Naime, 22. ožujka prošle godine, direktor «Automotora» Daniel Perhat sklopi je s «veæinskim vlasnikom» Radovanom Smokvinom, koji je uglavnom u Švicarskoj, ugovor o pretvaranju potraživanja u kredit s jedan posto mjeseène kamate. Kao jamstvo za vraæanje toga kredita, odreðena je hipoteka na sve nekretnine koje posjeduje «Automotor». I tu je «Automotor» prošao lošije. Primjera radi, stan od 188 èetvornih metara, u središtu Rijeke, nasuprot gradskom tornju, procijenjen je na 129.649 maraka, oko 800 maraka po èetvornom metru, iako je tržišna cijena dvostruko viša. Hipoteka je odreðena i na oko 40 tisuæa èetvornih metara zemljišta u rijeèkoj industrijskoj zoni, a visina je odreðena po cijeni od oko 30 maraka za èetvorni metar!

Nelegalno potpisan ugovor
Prema Statutu dionièkog društva, direktor je ovlašten za sklapanje ugovora najviše do iznosa od 200 tisuæa maraka, a u vrijeme sklapanja tih ugovora izmeðu «Automotora» i Radovana Smokvine direktor je bio Daniel Perhat. Za veæe iznose mora imati suglasnost Nadzornog odbora. Meðutim, kada je sklapan ugovor sa Smokvinom, na iznos od 1,4 milijuna maraka, Perhat nije tražio suglasnost Nadzornog odbora i samovoljno ga je potpisao. Nastojat æemo, stoga, taj ugovor o kreditu, temeljem kojega je odreðena hipoteka na naše nekretnine, poništiti i tu vidim našu priliku da tada, prodajom nekih od tih nekretnina, ali po pravoj, tržišnoj cijeni, prebrodimo krizu, deblokiramo raèun i poènemo s redovnim poslovanjem. Naši stari dobavljaèi, a obavili smo veæ neke razgovore s njima, spremni su nam pomoæi u tome i doista vjerujemo da æemo na kraju ozdraviti firmu i vratiti joj barem dio negdašnjeg sjaja – reèe nam na kraju Ivica Èavar.

Rat oko «Automotora» nije još gotov i toga su svi u ovoj «oèerupanoj» firmi svjesni. Mali dionièari uspjeli su, uz pomoæ Hrvatskog fonda za privatizaciju, koji je stao na njihovu stranu, preuzeti kontrolu nad poduzeæem od «tajkuna» i «tajkunskog» naèina poslovanja. Preuzimanju vlasti nad tvrtkom, a potom njenom upropaštavanju, nesolidnim poslovanjem, prekomjernom zaduživanju, uz istodobno otpuštanje i neplaæanje radnika – sada je, kada je rijeè o «Automotoru», došao kraj.

No, ova pobjeda malih dionièara ne znaèi da æe «Automotor» uspjeti u planovima ozdravljenja. Trebat æe im još mnogo vlastita truda i pravne države. Ipak, njihovo preuzimanje poduzeæa u vlastite ruke može poslužiti kao primjer mnogima èije su firme «uspješnom privatizacijom» dovedene na prosjeèki štap, naravno, budu li imali sreæe da ih u tome snažnijim vlasnièkim udjelom podrži Hrvatski fond za privatizaciju.

Ubio sam se trazeci te clanke koje si ponovno stavio Novinar - super i hvala! Musterknabe se zbog industrijskog zemljista dograbio s Linicem! Zivi cirkus, uzitak ih je promatrati

Radovan Smokvina je izgubio stan u Rijeci, kojeg si je dograbio kao lazni vecinski vlasnik "Automotora". Ostalo mu je industrijsko zemljiste. I gle mangupa, za to zemljiste on ne zeli placati davanja za komunalije. Drzavi duguje stotinjak tisuca kuna i jos se buni. U jednoj TV emisiji u pristustvu ministrice pravosudja Skare-Ozbold buntovno je iznio svoj slucaj. Ministrica mu je lijepo odgovorila da on ne moze biti nikakva iznimka, pa sto svi moraju platiti, mora i on.
Nezna ministrica tko je Radovan Smokvina nista on ne placa dobrovoljno, samo uzima. Sada mozemo ocekivati Radovanovu tuzbu protiv grada Rijeke na cijem se teritoriju nalazi industrijsko zemljiste. Samo tako dalje Radovane, radujemo se tvojoj daljnjoj bruci i muci

Quote:

---

Je li jos uvijek "nerazjasnjena" veza "Hrvatskog internacionalnog kluba iseljenika" koji se u novije vrijeme naziva Hrvatski svjetski sabor i srpske web stranice dijaspora.ch?!?! Ili je ipak svima jasno da ti "veliki, pravi, cisti..." Hrvati suradjuju sa Srbima?
Hrvatski intelektualci, stidite se! Svi koji suradjete sa Klubom iseljenika!

www.ic-hrvatskadijaspora.hr/sadrzaj
kada ste na toj stranici pogledajte srednju spaltu:
PROJEKTI
Banka za dijasporu
DIJASPORA
Hrvatski dijasproski glasnik
Pritisnite na "Hrvatski dijasporski glasnik i .... budite spremni na iznenadjenje. Pravo, cisto "hrvatsko"!!!!

---

Bog Znamih, nema se tu sto razjasnjavati, sve je jasno. Bratska ljubav ostavila je tragove i u dijaspori

Na tzv. "1. saboru djaspore" u Porecu u svibnju 2002. godine njihov se predsjednik Niko Soljak predstavio kao "Predsjednik Kluba te urednik lista 'Dijaspora'" i rekao slijedece:
"Problem je sto nema koordinacije. U potpunosti podrzavam navode gosp. Smokvine i drugih da se napravi zajednicki portal. To je doista od vitalnog interesa za nas, ali i za cijelu dijasporu..... Za list "Dijaspora" napominjem da bi trbal biti list domovinske i iseljene Hrvatske. Konacno zato smo se tu i nasli. ... Jedini izlaz ce biti portal u svijetu buduci da sa njima nece biti problema. A sto se tice troskova tiskanja lista "Dijaspora" tu moramo naci sami rjesenje. Obratili smo se svim institucijama drzave za pomoc, ali nas ocito nitko ne podrzava osim nas samih. Na zalost, to je istina i to znate i sami."

Evo sto je rekao g. Smokvina cime se Soljak potpuno slaze:
„Mediji su stub demokratske drzave. Tu su tiskani i elektronski mediji. Naglasio bih, medjutim, vaznost internata. Pokazatelji vezani za ovaj medij posebno su porazavajuci kad se ima u vidu da u RH tek 10% ljudi prati Internet, od cega 9% mladih. U Svicarskoj postoji Internet portal ww.croatia.ch koji se orzava volonterski, a ima svoje clanove i sponzore. Pojedinci moraju zrtvovati svoj trud i rad jer bez toga se jednostavno ne moze. Upravo ovaj medij /Internet/ diaspora bi trebala koristiti. Drugi dio medija – tisak (tiskovine) kao sto su tromjesecnici i “drustvene obavijesti” koji su 70-tih godina izlazili u Svicarskoj. Te tiskovine je ugasila Vlada RH-e. Nakon toga se je rodila nova Udruga. “Libra” je novi broj te Udruge.
Sasvim sigurno da tiskanje lista predstavlja veliki problem. Naravno najjeftiniji je portal, ali treba voditi racuna i o tiskovinama. Tiskanje “Libre” kostalo je oko 1700 us$. Tehnicki dio je napravljen amaterski, urednica je Polic, a samo urednistvo lista volontersko.”

A na kraju prvog “sabora” po pitanju medija donesena je odluka i osnovana “Radna skupina za izradu portala” i sada dobro pazite, to su Vesna Jelinek, Jadranka Matosic i Radovan Smokvina!!! Tko je Radovan Smokvina svi dobro znamo, a tko je Vesna Jelinek? Ona je prijateljica "urednice Polic" (punim imenom Vesna Poliæ Foglar), uz Radovana Smokvinu i psihijatra Nikole Jovica, glavna tuziteljica Hrvatske kulturne zajednice. Vesna Jelinek suradjuje i sa drugom pravnicom koja je tuzila HKZ, naime Jagodom Zeniæ Bulatoviæ! Ako pritisnete na ovaj link vidjet cete sto je gospodja Jelinek ili bolje receno kojim jezikom govori:
www.astj.ch/Serbo.html
Imas li jos pitanja ili ti je sada jasno tko to radi u "Hrvatskom svjetskom saboru"??!!

Morao bi pronaci moje zabilješke o njima, no jedno vam mogu odmah reæi. Promijenili su nekoliko imena, pod svakim su probali naškoditi Hrvatskom svjetskom kongresu za što su koristili ujedinjene Udbaše Švicarske. Priæa je to za sebe i dobro je da smo je poèeli priæati.